
Von Miljenko Jergović
Im liberalen Kapitalismus hat ein menschliches Leben seinen Preis. Das Leben von Tomislav Salopek war am Tage seiner Ermordung 100 Euro wert. Soviel hätte er nämlich verdient, wenn er gearbeitet hätte. Ein französisches Unternehmen hatte ihn engagiert, da es schwerlich Franzosen finden konnte, die eingewilligt hätten, dass man ihr Leben auf 100 Euro schätzt. Aber Kroatien ist ja in der Europäischen Union, und damit auf dem freien Arbeitsmarkt. Ihre Einwohner sind nun einmal soviel wert.
Tomislav Salopeks Mörder repräsentieren den Islamischen Staat, aber mit Kroatien kommunizieren sie nicht wie mit anderen Staaten, auch wenn kroatische Diplomaten und Politiker das noch so gerne hätten. Dieser Staat interessiert sie überhaupt nicht, sie haben noch nicht einmal von ihm gehört. Sie haben den Mann auch nicht umgebracht, um Kroatien eine Lehre zu erteilen oder dessen Ehre zu verletzen. Sie haben ihn auch nicht umgebracht, um zu zeigen, dass im Sommer 2015 das Leben eines kroatischen Bürgers 100 Euro wert ist. Sie haben im Prinzip auch nichts gegen den freien Arbeitsmarkt. In ihrem Verständnis des Korans hat der Mensch sogar das Recht, einen Sklaven zu halten. Natürlich nur wenn er Moslem ist und sein Sklave ebenfalls Moslem.

Die Mörder von Tomislav Salopek interessieren sich nicht einmal für viel größere Staaten. Für sie ist die ganze Welt ein Kalifat, und da machen sie keinen Unterschied zwischen Amerika, Russland, Kroatien, Haiti…. Sie kommunizieren einfach nicht mit Staaten, und morden auch nicht wegen dieser Staaten. Sie kommunizieren mit jedem Menschen einzeln, und morden, um diese Art von Kommunikation herzustellen. Mit dem Mord an Tomislav Salopek richten sie sich an jeden einzelnen von uns, und zwar ganz persönlich. So persönlich wie kein anderer Staat mit uns kommuniziert, noch nicht mal der, in dem wir leben. Mit der Bekanntmachung der Nachricht von der Ermordung klopfte der ISIS an die Türen unserer Häuser, drang in die Wohnzimmer ein, lugte in unsere Badezimmer. Und bleibt dort, bis uns dies nicht bewusst wird. Er bleibt dort, bis wir diesen Teufelspakt begreifen, den er anbietet: dass wir nämlich aus Angst zu nachträglichen Mittätern an Tomislav Salopeks Mord werden. Damit wir ihn umbringen, um selbst nicht umgebracht zu werden.
Seine Mörder haben sich an uns gewandt und uns dazu gebracht, eine sehr persönliche Beziehung zur arabischen Welt aufzubauen, zu den Moslems, zum Islam und zum Propheten Mohamed, zur Moschee in der Folnegović –Siedlung und zu der am Hostov Breg in Rijeka, von der es ja heißt, sie gehöre zu den schönsten in Europa, zu den Moslems in Gunja – der einzigen autochtonen muslimischen Gemeinschaft innerhalb der heutigen EU-Grenzen -, zu den Nachbarn im Hochhaus, die den Bajram begehen, ebenso wie zu denen, die ihn nicht feiern, aber moslemische Vor- und Nachnamen haben; seine Mörder haben sich an uns gewandt, damit wir ein möglichst persönliches Verhältnis zum Islam in uns aufbauen, zum Islam um uns herum, zur allesumfassenden muslimischen Gemeinschaft der Erdkugel und im Weltall, falls es unter den Außerirdischen Moslems gibt. Ihr Angebot ist verführerisch, denn es richtet sich an die wilde und elementare Natur des Menschen, an seinen Reflex, auf Hass mit Hass zu antworten. Genauso wenig, wie sie etwas gegen Tomislav Salopek hatten, denn sie kannten ihn ja nicht einmal und ermordeten ihn nur, weil er uns allen so ähnlich ist, genau so bieten sie uns nun dasselbe an, dass wir in unserem Hass auf sie auch alle und alles zu hassen beginnen, was sie im weitesten Sinne repräsentieren. Das ist ihr Ziel und sie haben es im Prinzip bisher auch verwirklicht. Es ist ihnen sogar schon in viele größeren, reicheren , friedlicheren, demokratischeren und besseren Gesellschaft als der kroatischen gelungen. Und wenn es ihnen wieder gelingt, ist nicht der Staat daran schuld, nicht die Regierung und nicht die Opposition. Dann ist jeder einzelne von uns schuld daran. Angesichts des Todes von Tomislav Salopek und angesichts dieses Angebots seiner Mörder sind viereinhalb Millionen kroatische Bürger gleichermaßen verantwortlich. Selten stehen wir einer Tatsache so alleine gegenüber. Gott stehen wir alleine gegenüber, falls wir an Gott glauben. Uns selbst stehen wir alleine gegenüber, falls wir an uns selbst glauben.
Wir kannten den Mann gar nicht, aber sein Tod hat uns erschüttert. Weil sein Tod jedem von uns galt. Vielleicht gibt es noch andere Gründe, weshalb wir um ihn trauern, die sind aber weniger wichtig. Wie dem auch sei, in diesem Moment schulden wir Tomislav Salopek etwas. Wir schulden ihm, seinem Tod einen Sinn zu geben. Wenn wir diese beiden Moscheen etwas mehr als unsere eigenen erleben, wenn wir etwas mehr über den Islam lernen, als wir bisher wussten, wenn uns die Araber heute näher stehen als gestern noch, wenn wir akzeptieren, dass Europa genau so christlich, wie muslimisch oder sekulär sein kann, wenn wir den muslimischen Nachbarn heute herzlicher grüßen, als wir es gestern noch taten – damit er nicht denkt, dass wir ihn für einen Mörder halten -, dann wird das Leben von Tomislav Salopek nicht mehr nur 100 Euro wert sein und dann wird sein Tod ein Opfer für uns alle sein. Ist das möglich oder nur ein kindischer Traum oder eine Utopie? Es gibt Augenblicke, in denen man einfach glauben muss, dass es möglich ist, denn andernfalls wäre diese Welt für uns verloren.
(aus dem Kroatischen von Anne-Kathrin Godec)
ISIL zavodi, da na mržnju odgovorimo mržnjom
Miljenko Jergović
Ljudski život u uvjetima liberalnog kapitalizma ima cijenu. Život Tomislava Salopeka je na dan njegova ubojstva vrijedio 100 eura. Toliko bi zaradio da je tog dana radio. Angažirala ga je neka francuska tvrtka, koja bi teško našla Francuza koji bi pristao da mu život procijene na 100 eura. Ali Hrvatska je u Europskoj Uniji, na slobodnome tržištu rada. Toliko vrijedi njezin građanin.
Ubojice Tomislava Salopeka predstavljaju Islamsku državu, ali oni ne komuniciraju s Hrvatskom kao s drugom državom, koliko god hrvatski političari i diplomati željeli da je tako. Ova država njih ne zanima, nisu za nju ni čuli. Nisu oni čovjeka ubili da bi njegovom smrću udarili Hrvatskoj na obraz i čast. Nisu ga ubili da bi pokazali kako u ljeto 2015. život hrvatskog građanina na svjetskom tržištu rada vrijedi 100 eura. Protiv liberalnog kapitalizma oni, u načelu, nemaju ništa. Prema njihovom tumačenju Kurana, čovjek ima pravo i da ima svog roba. Naravno, ako je musliman, i ako mu je rob musliman.
Ubojice Tomislava Salopeka ne zanimaju ni mnogo veće države. Za njih je cijeli svijet jedan kalifat, i tu ne čine razliku između Amerike, Rusije, Hrvatske, Haitija… Oni ne komuniciraju s državama, niti ubijaju zbog država. Oni komuniciraju sa svakim čovjekom pojedinačno, i ubijaju da bi takva komunikacija bila uspostavljena. Ubivši Tomislava Salopeka obratili su se svakome od nas, i to posve osobno. Onako osobno kako s nama ne komunicira ni jedna druga država, pa ni ona u kojoj živimo. Čim se raširila vijest o ubojstvu tog čovjeka, ISIL je pokucao na vrata svih naših domova, ušao u naše dnevne sobe, zavirio u kupaonice. I tu će ostati sve dok ne postanemo toga svjesni. Ostat će tu sve dok ne shvatimo đavolsku ponudu koju nam je uputio: da iz straha postanemo naknadni saučesnici u ubojstvu Tomislava Salopeka. Da ga ubijemo da ne bismo i sami bili ubijeni.
Njegovi ubojice obratili su se nama, i uputili nas na to da uspostavimo vrlo osoban odnos prema arapskom svijetu, prema muslimanima, islamu i poslaniku Božjem Muhamedu, prema džamijama u Folnegovićevom naselju i na Hostovom bregu u Rijeci, za koju se govori da je među najljepšima u Europi, prema muslimanima Gunje – jedinom autohtonom muslimanskom zajednicom u današnjim granicama Europske Unije – prema susjedima iz nebodera koji slave Bajram, kao i onima koji ga ne slave ali nose muslimanska imena i prezimena, njegovi ubojice obratili su se nama da uspostavimo najosobniji mogući odnos prema islamu u nama, i islamu oko nas, prema cjelokupnom muslimanskom ummetu na Kugli Zemaljskoj, i u Svemiru, ako i među malim zelenim ima i muslimana. Njihova ponuda je zamamna, jer podilazi divljoj i elementarnoj ljudskoj naravi: mržnjom da odgovorimo na mržnju. Pa kao što ni oni nisu imali ništa protiv Tomislava Salopeka, nisu ga ni poznavali i ubili su ga samo zato što je sličan svima nama, tako sad i nama nude isto, da mrzeći njih zamrzimo i sve one, i sve ono, što oni u najširem smislu riječi predstavljaju. To je njihov cilj, i dosad su ga, uglavnom, ostvarivali. Uspijevalo im je to u mnogo većim, bogatijim, smirenijim, demokratskijim i boljim društvima nego što je hrvatsko. Ali ako im to opet uspije, neće biti kriva država, niti će biti krive vlast i opozicija. Bit će kriv svatko od nas pojedinačno. Pred smrću Tomislava Salopeka i pred ponudom njegovih ubojica podjednako je odgovorno četiri i pol milijuna građana Hrvatske. Kao rijetko kad stojimo sami pred nekom činjenicom. Stojimo sami kao pred Bogom, ako u Boga vjerujemo. Ili pred sobom, ako u sebe vjerujemo.
Nismo poznavali tog čovjeka, ali nas je potresla njegova smrt. Zato što je ta smrt bila namijenjena bilo kome od nas. Ili svakome od nas. Postoje i drugi razlozi zbog kojih ga, možda, žalimo, ali oni su manje važni. Ali kako god bilo, Tomislavu Salopeku smo ovog časa nešto dužni. Dužni smo da njegovoj smrti damo svoj smisao. Ako one dvije džamije od danas doživimo više svojima, ako o islamu naučimo više nego što smo znali, ako nam Arapi budu bliži nego što su nam jučer bili, ako prihvatimo da Europa može biti upravo onoliko kršćanska koliko je muslimanska i sekularna, ako svog susjeda muslimana danas pozdravimo s više srdačnosti nego jučer – da nikad ne pomisli kako ga gledamo očima ubojica – tada život Tomislava Salopeka više neće vrijediti samo 100 eura. I tada će njegova smrt postati žrtva za sve nas. Je li to moguće ili je sve ovo dječja sanja i utopija? Postoje trenuci kada čovjek mora vjerovati da je moguće, jer je u suprotnom ovaj svijet za nas izgubljen.